ponedjeljak, 21. ožujka 2016.

Hrvatski derbi iz ugla Sarajlije: Bit će bolje, nekad, negdje...


Spremam stvari, provjeravam pasoš i kartu da li su u torbi, izlazim iz kuće i s velikom dozom očekivanja krećem prema Splitu na najveći derbi hrvatskog fudbala.
Stalno iščekivanje na konačni dolazak u najveći grad Dalmacije još više je probudilo euforiju u meni znajući da idem da gledam utakmicu za koju se živi i koja se željno isčekuje cijelu sezonu. Već po samom ulasku u grad ulice su bile puste ili bar popunjene običnim ljudima koji žure na svoje obaveze ne zamarajući se činjenicom da bi u Splitu fudbal trebao biti tema broj jedan. I nastavljam svoj put prema samom centru grada očekivajući prepunu Rivu, hiljade navijača Hajduka i fantastičnu najavu za ono što nas na Poljudu očekuje.
Hladan tuš i pogled koji gleda prema Braču uživajući u lijepom sunčanom danu, dok iza mene šeta hiljade stanovnika koji dijele taj trenutak sa mnom. Šetaju i uživaju, ne pjevaju, ne navijaju, ne idu na utakmicu. Tek pokoji mladić u bijelom ili crveno-plavom dresu prođe pored mene ili već sjedi u bašti jednog od kafića. Nema euforije ni osjećaja derbija, fudbal jednostavno nije više stanovnik Splita. I to je tužna realnost i činjenica koja svakog istinskog ljubitelja sporta pogađa i vraća nas u tamnu stranu života na Balkanu.
hajduk2
Ali, nema veze, vjerujem da će na stadionu biti bolje i da je popularna Torcida po drugim dijelovima grada očekuje utakmicu. Hajduk ima puno navijača širom Dalmacije, a očekujem i dolazak BBB-a iz Zagreba koji će samim dolaskom da natjeraju ponosne Splićane na stadion i navijačko nadmetanje kakvo krasi ovaj derbi. Praveći paralelu sa najvećim bh. derbijem koji se igra u Sarajevu, na putu do stadiona već zamišljam pune tribine i navijače koji jedva čekaju početak utakmice. Očekujem zviždanje na gostujuće igrače pri izlasku na teren, gromoglasnu podršku kao najavu za užarenu atmosferu koja me na stadionu očekuje.
Drugi hladan tuš uslijedio je pri ulasku na Poljud 45 minuta prije početka utakmice. Na stadionu maksimalno 200 ljudi, igrači na terenu polako dižu tjelesnu temperaturu i spremaju se za utakmicu, ozvučenje preglasno, a na gostujućoj tribini samo redari i manja grupica koja iz Zagreba dolazi kao podrška Zdravku Mamiću.
hajduk1
Naravno, nije ostalo samo na 200 ljudi. Splitski Poljud ugostio je 12.500 domaćih i oko 200 gostujućih navijača. Stadion koji prima 35.000 navijača izgledao prazno, pusto i pored fantastične infrastrukture koja oduševljava, sve ostalo je razočavajuće.
BBB na gostujućoj tribini sjede. Navijači koji su stigli iz 408 kilometara udaljenog grada ne podržavaju svoj klub i tek dva puta poruče braći Mamić da trebaju napustiti klub, a na kraju utakmice aplauzom pozdravljaju identičnu poruku domaćih navijača.
hajduk3
Dešavanja na terenu više sliče prosječnoj ligaškoj utakmicu nego pravom derbiju. Velika borba domaćina koji osim igranja derbija nema skoro nikakav imeprativ pobjede i opušten ulazak u utakmicu gostiju koji vode mrtvu trku za titulu sa Rijekom. Kazna je uslijedila veoma brzo: Tudor dovodi domaćine u vodstvo i podiže publiku na noge.
Iako je gol iz 4. minute odlučio pobjednika, postavlja se pitanje da li se može ostaviti prostor za rečenicu da kvalitet fudbala nije na visokom nivou. Sudar ekipa od kojih je jedna igrala 4. pretkolo Evropa lige i druge koja je u Ligi prvaka savladala veliki Arsenal možda pobija sve ono što će moje riječi reći: Puno taktičkih ispadanja, pogrešnih pasova, a kasnije i umor igrača koji su pokazali nevjerovatno nizak stepen fizičke spreme, razlog su zašto je na utakmici bio veliki broj prilika, što je svakako primamljivo za neutralne navijače.
Posljednji sudijski zvižduk i huk Poljuda koji oznavača pobjedu nad Dinamom. Slavlje igrača na terenu i za kratak period prazne tribine istoka i zapada i veliki pozdrav onih najvatrenijih za svoje ljubimce. Hajduk je slavio protiv Dinama nakon dvije i pol godine, a stadion je za veoma kratak period ostao prazan. Svi su oni u centru grada, sad slijedi ono zbog čega sam došao.
A onda, treći hladan tuš i posljednje razočarenje. Riva poluprazna, na ulicama više nema puno ljudi, sunce polako odlazi iz Splita, temperatura pada, a navijači odlaze kućama. Slavi tek grupa oko 200 navijača od kojih je polovina iz Poljske i bakljadom završava taj čin sastavljanja i svako ide svojim putem. Kofer u ruke, put pod noge nazad u Sarajevo.
Hrvatska više nema svoj derbi, tvrdim to. Problemi sa finansijama, manjak izrazitog kvaliteta na stadionima u Hrvatskoj od onog koji se vidi na TV-u, monotonija u konačnom prvaku ili bilo šta drugo, ali realnost o situaciji u HNL-u je i suviše tužna.
Bit će bolje, vjerujem. Vratit će se pun Poljud i utakmica koja odlučuje prvaka.
Kenan Hadžić, Sport.ba

Nema komentara:

Objavi komentar